Qui (Los Angeles, CA, U.S.A.)

 

 

Četvrtak, 11. septembar @ SKC

Nastali u Kaliforniji početkom 2001. sastav QUI se ubrzo pročuo po SAD svojim silovitim nastupima.

Pre 2 godine potpisuju ugovor sa IPECAC, izdavačkom kućom iza koje stoji Mike Patton iz FAITH NO MORE, a i na vokalu im se pridružuje David Yow, nekada frontman genijalnih noise grupa kao što su SCRATCH ACID i JESUS LIZARD. 2007. objavljuju zapažen LP «Love’s Miracle» za Pattonovu etiketu i sviraju američku turneju koja skreće daleko ozbiljniju pažnju.

Njihov spoj gitarske buke, metala i punka u sprezi sa velikim iskustvom Davida Yowa i njegovim autodestruktivnim pojavljivanjima na bini čine da se za QUI čuje i van Sjedinjenih Država, te uspevaju da u periodu kraćem od godinu dana dođu do dogovora oko druge evropske turneje u okviru koje će nastupiti i u Beogradu. Za samo 2 nedelje bend će da protutnji srednjom Evropom, a Srbija ima tu čast da ih po prvi put pogleda uživo u klubu SKC-a, u četvrtak, 11. septembra. Poseban je kuriozitet što je ovo i prvo živo pojavljivanje Davida Yowa na «našem terenu», čoveka o čijim se nastupima sa JESUS LIZARD još uvek prepričavaju priče u krugovima poklonika TOUCH AND GO RECORDS.

 

Gosti na koncertu su GUTTER GUITAR (Australija) i GERDA BLANK (Novi Zeland).

 

http://www.myspace.com/qui

http://www.myspace.com/gutterguitar

http://www.myspace.com/gerdablank1  

 

bilbord:

qui bilbord

The Singing Loins (Chillingham, U.K.)

 

 

Četvrtak, 11. septembar – Novi Sad @ Lazino Tele
Petak, 12. septembar – Pirot @ Dom kulture (w/Gerda Blank, New Zealand!!)
Subota, 13. septembar – Niš @ NISOMNIA (w/Gerda Blank, New Zealand!!)
Nedelja, 14. septembar – Beograd @ SKC (w/Gerda Blank, New Zealand!!)

 

s. loins

Singing Loins oformljeni su krajem 1990. Chris Broderick (vokal) i Chris Allen (gitara, bendžo, mandolina) želeli su da na jedan antitradicionalistički način pristupe pisanju novog engleskog folka, više se oslanjajući na efekat emocije koja izlazi iz interpretacije nego na tehniku i uobičajene šablone. Kao takvi, odmah su bili prezreni od strane konzervativne folk kritike, ali su zato privukli ogromnu pažnju liberalnijih poznavalaca, zapravo svih poštovalaca folk muzike koji su smatrali da je potrebna «sveža krv» da bi se ostarelo telo engleskog folka bolje osećalo.

Umnogome im je pomogao i Billy Childish (Milkshakes, Mighty Caesars, Headcoats, Buff Medways). Geniju njihovog zemljaka nije promakao strahovit potencijal Singing Loins i od samog starta je verovao u to da su oni prosto «odabrani» da engleskom folku vrate stari sjaj na jedan potpuno neuobičajen način – pišući nove, svoje pesme i izvodeći ih na tehnički prosečan, ali emotivno natprosečan način. Akustična gitara, bendžo, mandolina i štap sa zvončićima kojim Broderick drži ritam stvaraju jednostavnu zvučnu sliku, obezbeđujući pozadinu vrsnim Broderickovim stihovima otpevanim «iz dubine duše». U «kućnom studiju» Billyja Childisha snimaju svoja prva 2 albuma uz svesrdnu podršku samog vlasnika, ali i ostale poznate ekipe iz Childishovog okruženja kao što su Bruce Brand, Kyra Rubella i Holly Golightly. Singing Loins, podržani od strane najvećeg genija garage punk-a danas, dobijaju visoke kritike, kako za albume, tako i za živo izvođenje svojih pesama. Zanimljivo je da su zbog antitradicionalizma i neskrivenog oslanjanja na eruptivne Broderickove vokalne deonice postali miljenici najpre punk, a potom i sve druge publike. Otuda su markirani kao folk-punk bend, baš kao nekada ranije i, po mnogo čemu srodni im, The Pogues. Upravo sličnost sa The Pogues čini da se glas o Singing Loins čuje dalje od Medwaya, čak van Ostrva i ovaj akustičarski duet odlazi na nekoliko turneja pre nego što će da prestane sa radom u drugoj polovini 90-tih.

2004. na nagovor pomenute ekipe koja ih je u startu podržala (Childish, Golightly, Rubella) Singing Loins odlučuju da se opet aktiviraju i snimaju najpre kompilacijski dupli album i dupli cd «Complete and utter» kao i sjajan povratnički album «Songs to hear before you die». Sada ih je trojica u grupi (novi instrument je akordijan!!), a same pesme su nešto kompleksnije i kvalitetnije snimljene, no to nije oduzelo ni trunku od prepoznatljive im emocije. Broderickovo pevanje danas još uverljivije ume da vam izmami suzu na jednako vešt način kao što vam lice ozari osmehom. Takav je talenat oduvek bio redak i uvek vredan punog poštovanja.

«The drowned man resuscitator» je album koji se pojavljuje 2007. i možda je njihov najveći komercijalni uspeh do sada obzirom da im je doneo visoke ocene u muzičkoj štampi. Znatno «umiveniji» od ranijih izdanja i unekoliko sporiji prodrmao je uspavanu folk scenu i skrenuo ozbiljniju pažnju.

      

The Singing Loins dolaze na mini srpsku turneju da pred ovdašnjom publikom potvrde zašto su najbolji engleski raw-folk i punk-folk (kako god vam je drago) bend poslednjih nekoliko decenija.

 

http://www.singingloins.co.uk/

http://www.myspace.com/singingloins

http://www.myspace.com/gerdablank1


 

bilbord:

s.loins bilbord

 

 

Download:

http://www.mediafire.com/download.php?q89jo8tizrn

Dirtbombs (Detroit, MI, U.S.A.)

Četvrtak, 03. jul – Beograd @ SKC

dbombs

Smatra se da je Mick Collins jedan je od najzanimljivijih autora savremene garažne, a svakako i šire indie scene.
Njegov prvi ozbiljniji bend, The Gories, još za trajanja uspeo je da stekne poštovanja vredan status, a kako je vreme odmicalo, naročito pošto su se Gories raspali, najpre Amerikom, a posle gotovo u svakom delu sveta formirali su se garažni bendovi, po ugledu na ovu detroitsku trojku. 2 gitare, Mick Collins i Dan Kroha (obojica i vokali!!) i oskudan bubanj sa uvek nadrkanom Peggy O’Neil snimili su tri dugosviraju
ća remek-dela i pregršt singlova od ‘86. do ‘93.. Bend bez bas gitare, koji izvodi blues teme uz ogromnu količinu nekontrolisane garažne buke, sa maksimalno primitivnim snimcima koji su većinom rađeni uživo u studiju, bend u kome se na vokalima smenjuju crni (Mick Collins) i beli (Dan Kroha) čovek, uspeo je da skrene pažnju, najpre nezavisne rokenrol javnosti (objavljivali su za Crypt Records, ali i Sub Pop, Estrus, In The Red…), a pred kraj karijere stigla je i ponuda od Warner Bros, međutim bend je bio gotova priča i uskoro se raspao.
Godine koje slede nakon kraja The Gories obeležiće sve veća pojava bass-free garage grupa, a prljava, nedoterana, lo-fi produkcija koja ih je karakterisala, doživeće brojne varijacije kroz mnoštvo njihovim radom inspirisanih bendova, uključujući tu i Blues Explosion, i današnje mega zvezde White Stripes.
Sledeća epizoda Collinsovog rokerskog života vezana je za sastav Blacktop. Uprkos tome što je ovaj bend kratko trajao i što je snimio jedan session koji se posle pojavio najpre na 2 albuma, a potom sve skupa + na jednom disku, Blacktop su naišli na možda i veće interesovanje nego sami Gories u svoje vreme. Jednostavno, Mick je svojim talentom i reputacijom među kolegama iz branše izborio mesto za sebe na sceni da su se ubrzo mnogi utrkivali da snime neki album ili makar par pesama sa njim, a neki bi se zadovoljili da im samo producira materijal. Zanimljivo je da u to vreme, sredinom 90-tih, Mick svakodnevno sa svojim prijateljem Jimom Diamondom radi na novim pesmama u Jimovom analognom studiju Ghetto Recorders i na neki način iz te saradnje se i rađaju The Dirtbombs, premda će se sam Diamond kao član benda pojaviti nešto kasnije.
U početku The Dirtbombs nisu imali iskristalisanu viziju kako će se bend razvijati. Mick je imao ideju da okupi svojevrsnu all-star ekipu muzičara Detroita i da sa njima na jedan bezuslovan i neposredan način istražuje i pokušava da pomiri žanrove koji su ga naveli da se maši gitare i mikrofona. Prvi radovi benda čoveka koji je u tom trenutku već viđen za garažnog gurua #1 ličili su mnogo više na eksperiment guitar noisea, kraut rocka, a tek bi Mickov soul vokal povremeno otkrivao sa kojeg je izvora pevač pio vodu. Pored toga sam raspored i zaduženja igrača su sve samo ne neki od garage klišea: 2 bubnja, 2 basa i Mick sa grlom i gitarom. I dok su prvi album “Horndog Fest”, i prvih nekoliko singlova popili i koju kritiku, mahom od strane onih koji su očekivali da će Dirtbombs biti isto što i Gories, Mick za sledeći, “Ultraglide In Black”, sprema 12 obrada “crnih” hitova i jednu jedinu koju je sam potpisao. Među obradama našle su se pesme Marvina Gayea, Steviea Wondera, Barryja Whitea, Curtisa Mayfielda, Georgea Clintona, Phila Lynotta, a album je otvorio mnoga vrata ovom sjajnom bendu i pobrao listom pozitivne ocene. Mnogi su pre njih znali da se pozabave obrađivanjem nekih od soul/R’n’B/funk hitova, ali koliko god da su uspevali u tome, nemoguće je a ne primetiti kako je to daleko iza načina na koji to rade ovaj čovek i njegova družina na ovoj ploči.
Jedan od razloga što se bend odlučio da snimi ove 60’s standarde je i Mickova saradnja sa legendom 60’s R’n’B/soula Detroita – Andreom Williamsom kome je par godina ranije pomogao da se vrati iz mrtvih snimivši sa njim i svojim starim ortakom iz Gories, Danom Krohom, remek-delo “Silky”. Ne samo što je vratio Mr. Rhythma iz zaborava, već ga je upoznao sa gomilom ostalih garage bendova i iz tih poznanstava nastaje još jedan odličan album sa Andreom “The Black Godfather” na kojem su, uz Mickovo posredovanje i produkciju sa Andreom nastupili i: Dirtbombs (naravno!!), Blues Explosion, Countdowns, Compulsive Gamblers, Boss Hog, a i čuveni Stooges saksofonista Steve Macaye.
Posle “Ultraglide In Black” Dirtbombs ostaju jedina grupa sa kojom Mick radi (sa 2 super-grupe, King Sound Quartet i The Screws, objavio je ukupno 3 albuma i par singlova od ‘97. do ‘01.) i, što je najvažnije, prestaje da egzistira na nivou projekta, već studijskim i još više koncertnim aktivnostima poprima obrise novog velikog benda Micka Collinsa.
Sledeći korak u karijeri Dirtbombs je naredni album “Dangerous Magical Noise”. Kao i prethodni, nailazi na samo najviše ocene uz konstataciju da je na ovom čoveku svojstven način, dakle s lakoćom, sjedinio vrlo komplikovane žanrove koji su u raznim periodima odrastanja izvršili presudan uticaj na Collinsa – s jedne strane crna muzika: blues, funk, R’n’B/soul, s druge bela: new wave, punk, garage punk, noise.
Pre tri godine objavljena im je kompilacija singlova “If You Don’t Already Have A Look”, dvostruki cd na kome su se našle mnoge B strane singlova, retki snimci i potpuno šareni izbor obrada na disku broj 2 (GUN CLUB, ROLLING STONES, SOFT CELL, SMOKEY ROBINSON, YOKO ONO, CHEATER SLICKS, BEE GEES…), a krajem februara ove bilo je vreme za novi album “We Have You Surrounded”. Na ovoj ploči Collins se po prvi put pojavljuje u jasno artikulisanom angažovanom izdanju. Od prve do poslednje, 12. pesme na ploči, jasno je da se radi o koncept materijalu na temu “propast moderne civilizacije”. Naročito raduje vešto mirenje mnoštva žanrova koji su u manjoj ili većoj meri uticali na razvoj možda najvećeg garažnog benda poslednjih više godina. Sasvim pitko za uši navikle na Block Party kao i one trenirane na lo-fi zvuku nikad-čuo-garaž-grupa. Sa novim albumom ide i nova turneja, te Dirtbombs od početka 2008. možete zakačiti na najpre američkoj, pa australijskoj, pa opet američkoj turneji, a od 5. juna je krenula i evropska. Posle pune tri godine beogradska publika imaće priliku da ponovo pogleda ovaj sjajan rokenrol bend u četvrtak, 3. jula u SKC-u.

bilbord:

dbombs1

http://www.thedirtbombs.net/
http://www.myspace.com/thedirtbombs
http://www.myspace.com/dirtbombs
http://en.wikipedia.org/wiki/The_Dirtbombs
http://www.intheredrecords.com/pages/dirtbombs.html

MESSER CHUPS (St. Petersburg, RU)

petak, 6. jun – Beograd @ SKC

subota, 7. jun – Zrenjanin @ Klupče

mc1

MESSER CHUPS osnovao je Oleg Gitarkin 1998. i bend je u početku bivstvovao na relaciji St. Petersburg-Hamburg gde se nalazila druga polovina grupe, Anette Schneider. Minimalistička elektronska muzika u spoju sa surf i launge instrumentalima, te semplovima replika iz B-horor filmova pokazala se kao odlično upakovan istočnoevropski proizvod koji može dobro da prođe i na Zapadu. Bend je do danas objavio 10 albuma i pretrpeo više izmena članova da bi se ustalio sa dolaskom Zombie Girl na poziciji basistkinje tokom 2004. Znatno mlađa, a ništa manje seksi varijanta Poison Ivy (THE CRAMPS), umnogome je doprinela da se ova grupa probije u sam vrh nezavisne produkcije.

Instrumentalna muzika nije najpodesnije sredstvo do srca današnje publike, ali su MESSER CHUPS svojim originalnim muzičkim izrazom uspeli da se nametnu kao jedan od tek nekoliko bendova ‘iza gvozdene zavese’ koji redovno sviraju koncerte i prodaju svoje albume na zapadnom tržištu, a da se ne bave bilo kojim vidom lokalnog, etno nasleđa. Naprotiv, ovaj sastav operiše unutar žanrova nastalih u zapadnom svetu, a originalan način na koji to radi doneo im je i određeni nivo slave, pa su poslednjih godina česti gosti poznatih zapadnoevropskih festivala.

MESSER CHUPS uživo komuniciraju na više umetničkih nivoa. Osim surf i launge instrumentala kombinovanim sa semplovima replika iz horor filmova, važan segment njihovog živog nastupa je i projekcija scena iz kultnih B-horor filmova, video zapisa raznih strip-tease i pinup legendi poput Bettie Page, kao i filmova Russa Meyera. Dakle, dok vam Oleg Gitarkin prebira svojim fender jaguarom po srcu, a Zombie Girl u ritmu okidanja žica njene bas gitare, svojim ekstremnim seksipilom u isto pumpa krv 5 puta brže nego što je to uobičajeno, pred Vašim očima ređaju se scene u kojima se pojavljuju Bela Lugosi kao Drakula, Boris Karloff kao Frankenštajn, kao i mnogi drugi frikovi i čudovišta pomenutog filmskog žanra snimljeni još pre više od 40 godina. Sve to zajedno čini da MESSER CHUPS napadaju na sva čula posetioca i očito je da su zbog ovakvog pristupa uspeli da se kao ruski bend učvrste u sam vrh moderne surf-garage/instro nezavisne produkcije. Rame uz rame sa legendarnim Man…Or Astro-Man?, Los Straitjackets ili Laika & The Cosmonauts.

Ovog proleća MESSER CHUPS promovišu dopunjeno reizdanje albuma «Zombie Shopping» na šestonedeljnoj turneji od Engleske, preko Nemačke, Holandije, Francuske, Italije, pa sve do Balkana. Njihovo prvo uživo pojavljivanje pred beogradskom publikom zakazano je za petak, 6. jun u sali Studentskog kuturnog centra od 22:00. Dan kasnije MESSER CHUPS nastupaju u Zrenjaninu, u Klupčetu. Budite pametni i overite oba koncerta.

bilbord:

mc2

http://en.wikipedia.org/wiki/Messer_Chups
http://www.morezvukov.nl/messerchups.html
http://www.myspace.com/messerchups

.357 STRING BAND (Milwaukee, WI, U.S.A.)

Ponedeljak, 12. maj – Beograd @ SKC
Sreda, 14. maj – Stara Pazova @ Liverpool

Stereotipna asocijacija na planinski bluegrass/country je nešto mlako, meketavo i staromodno. Stereotipna asocijacija na cowpunk je zvuk prljavih električnih gitara, poput onog koji poseduju Nashville Pussy.

Kada se radi o .357 String Band-u, istinu nećete naći ni u jednom propalom pokušaju definisanja. Namera stavljanja njihovog muzičkog izraza u bilo kakav kalup je vrlo nezahvalna, skoro pa zločin. Ova četvorka iz Milvokija više nego uspešno objedinjuje potpuno akustični country i bluegrass, materijalizovan kroz zvuke bendža, akustične gitare, mandoline, violine i kontrabasa, sa oštrinom punk-rocka. Ta dva glavna sastojka se u muzici .357 String Band-a uklapaju poput delova slagalice, notu uz notu, ne gubeći ni delić svog jedinstvenog duha. Možda je ovo jasnije uz podatak da svi članovi benda imaju punk/rockabilly muzičku prošlost. Vratili su se tradiciji, ali su pritom zadržali R’n’R energiju i stav. Kakav su bend pokazuje i činjenica da su samo jednim albumom privukli pažnju čak i velikih imena ove «crossover country» scene, poput Hank Williamsa III i Th’ Legendary Shack Shakers-a. Dokaz njihove neobičnosti je i publika, koja se sastoji kako od kauboja i kamiondžija, tako i od rokenrolera i pankera, pa čak i fosilnih hipika.

 

U okviru evropske turneje, .357 String Band će posetiti i Srbiju. Sa sigurnošću se može reći da naše koncertne sale i klubovi do sada nisu videli ništa slično. Definitivno niste ni Vi. Zato, pustite da vas sirova akustika odvede u svet koji levitira između zaboravljene, crvotočne prošlosti i sintetičke sadašnjosti. Svet koji je subotom poprište smrtnih grehova, a nedeljom u molitvama. Koji je ponekad mističan, ponekad prost, ponekad samo pijan, ali uvek brutalno iskren i neodoljivo zabavan.

Beogradski koncert dogodiće se u SKC-u, u ponedeljak, 12. maja od 22:00.

Hellbilly Kali

 

http://www.myspace.com/the357stringband

http://www.streetgrass.com/

http://cdbaby.com/cd/357stringband

download (album «Ghost Town»!!):

http://www.mediafire.com/?bzmrszsw1xg

 

bilbord:

357 string band2

Zelite email obavestenja o buducim koncertima?