The Singing Loins (Medway, U.K.)

Subota, 16. jul – Beograd @ BELEF

Singing Loins oformljeni su krajem 1990. Chris Broderick (vokal) i Chris Allen (gitara, bendžo, mandolina) želeli su da na jedan antitradicionalistički način pristupe pisanju novog engleskog folka, više se oslanjajući na efekat emocije koja izlazi iz interpretacije nego na tehniku i uobičajene šablone. Kao takvi, odmah su bili prezreni od strane konzervativne folk kritike, ali su zato privukli ogromnu pažnju liberalnijih poznavalaca, zapravo svih poštovalaca folk muzike koji su smatrali da je potrebna «sveža krv» da bi se ostarelo telo engleskog folka bolje osećalo.
Umnogome im je pomogao i Billy Childish (Milkshakes, Mighty Caesars, Headcoats, Buff Medways). Geniju njihovog zemljaka nije promakao strahovit potencijal Singing Loins i od samog starta verovao je da su oni prosto «odabrani» da engleskom folku vrate stari sjaj na jedan potpuno neuobičajen način – pišući nove, svoje pesme i izvodeći ih tehnički prosečno, ali sa strahovitim emotivnim pražnjenjem. Akustična gitara, bendžo, mandolina i štap sa zvončićima kojim Broderick drži ritam stvaraju jednostavnu zvučnu sliku, obezbeđujući pozadinu vrsnim Broderickovim stihovima otpevanim «iz dubine duše». U «kućnom studiju» Billyja Childisha snimaju svoja prva 2 albuma uz svesrdnu podršku samog vlasnika, ali i ostale poznate ekipe iz Childishovog okruženja kao što su Bruce Brand, Kyra Rubella i Holly Golightly. Singing Loins, podržani od strane najvećeg genija garage punk-a danas, dobijaju visoke kritike, kako za albume, tako i za živo izvođenje svojih pesama. Zanimljivo je da su zbog antitradicionalizma i neskrivenog oslanjanja na eruptivne Broderickove vokalne deonice postali miljenici najpre punk, a potom i sve druge publike. Otuda su markirani kao folk-punk bend, baš kao nekada ranije i, po mnogo čemu srodni im, The Pogues. Upravo sličnost sa The Pogues čini da se glas o Singing Loins čuje dalje od Medwaya, čak van Ostrva i ovaj akustičarski duet odlazi na nekoliko turneja pre nego što će da prestane sa radom u drugoj polovini 90-tih.
2004. na nagovor pomenute ekipe koja ih je u startu podržala (Childish, Golightly, Rubella) Singing Loins odlučuju da se opet aktiviraju i snimaju najpre kompilacijski dvostruki LP i CD «Complete and utter» kao i sjajan povratnički album «Songs to hear before you die». Sada ih je trojica u grupi (novi instrument je akordijan!!), a same pesme su nešto kompleksnije i kvalitetnije snimljene, no to nije oduzelo ni trunku od prepoznatljive im emocije. Broderickova izvedba uverljivo mami suzu na jednako vešt način kao što slušaočevo lice zari osmehom, a to je karta jača od svih ostalih u špilu.
«The drowned man resuscitator», naredni je album iz 2007. i možda njihov najveći komercijalni uspeh do sada obzirom da im je doneo visoke ocene u muzičkoj štampi. Znatno «umiveniji» od ranijih izdanja i unekoliko sporiji prodrmao je uspavanu folk scenu i skrenuo ozbiljniju pažnju.
Sledeća ploča, «The Unravelling England» (2009, Damaged Goods) donosi i dve novine. Najpre, znatno prljaviji, pankerski zvuk i četvrtog člana benda Johna Forrestera na kontrabasu.
Krajem januara, kao i obično za Damaged Goods, izlazi novi album – «Stuff» po mišljenju ostrvske kritike njihovo najozbiljnije delo u dvadesetogodišnjoj karijeri.

Official
MySpace
Singing loins @ Damaged Goods

YouTube:

Black Magic Six (Helsinki, Finland)

Petak, 15. april – Beograd @ Žica
Utorak, 19. april – Pančevo @ Mali klub doma omladine
Sreda, 20. april – Zrenjanin @ Klupče
Četvrtak, 21. april – Smederevska Palanka @ Pulse

Black Magic Six osnovani su u Helsinkiju leta 2006. i od samog početka čine ga dva člana: Mr. Lew Siffer i Mr. J-Tan. Nakon više koncertnih provera sopstvenog materijala, bend početkom 2008. izdaje svoj prvi album u CD formatu „Evil Acupunction“, a ubrzo idu na veliku turneju u okviru koje su obišli Finsku, Dansku, Holandiju, Nemačku, Austriju, Švajcarsku, Mađarsku, Bugarsku, Tursku, Švedsku, Rusiju i Estoniju, ali i daleku Argentinu. Svirali su sa: Messer Chups, Dead Elvis & His One Man Grave, Mama Rosin, The Notorious HiFi Killers, The Untamed…
Isti album krajem godine biva objavljen i u vinil formatu koji putem poznatih distributera dospeva i u prodavnice ploča širom Evrope, SAD, Australije i Japana.
Marta prošle godine, Black Magic Six ispaljuju novu dugosvirajuću ploču „Black Magic Six: Doomsday Bound“, a kasnije sviraju sa znatno većim imenima kao što su legendarni surf sastav iz 60-tih – The Trashmen ili jedan od najpoznatijih oneman bendova – Bob Log III.
Duo gitara/bubanj, u popularnoj muzici tako rasprostranjen poslednjih deceniju i nešto, u slučaju Black Magic Six, a za razliku u odnosu na sve prethodne varijante iste postavke, donosi vidno osveženje i autentičnost. Njihov bučni miks više žanrova od bluesa i garage punka do rocka i heavy metala ubedljiv je koliko je i originalan u porodici dvočlanih bendova. Već su ih nazivali miksom Howlina Wolfa i Venom, The Stooges-AC/DC-Dead Kennedys, a neki ih smatraju underground braćom Danka Jonesa. Ipak, muzički izraz ovih momaka dovoljno je samosvojan i, imajući u vidu koliko često sviraju uživo, za godinu-dve njihov duo biće i sam navođen kao influenca za pojavljivanje nekih novih gitara/bubanj sastava.
Black Magic Six su svoj debitantski koncert u Srbiji bukirali u beogradskom klubu Žica (Kraljevića Marka 5) za petak, 15. april od 21:00. Karte su u pretprodaji u Pinball Wizard Records (TC Eurocentar, makedonska 30, lokal 15) po ceni od 400 din. Na ulazu u klub – 500 din. Vrata kluba se otvaraju u 20:00, koncert počinje tačno u 21:00.

MySpace
Facebook
GaragePunk
Reverbnation
PunkRockers

YouTube:

The Singing Loins (Medway, U.K.)

Sreda, 2. februar – Novi Sad @ CK 13
Četvrtak, 3. februar – Beograd @ Gun Club (gost: Mylutin)
Petak, 4. februar – Pirot @ Dom kulture
Subota, 5. februar – Senta @ Mojo

Singing Loins oformljeni su krajem 1990. Chris Broderick (vokal) i Chris Allen (gitara, bendžo, mandolina) želeli su da na jedan antitradicionalistički način pristupe pisanju novog engleskog folka, više se oslanjajući na efekat emocije koja izlazi iz interpretacije nego na tehniku i uobičajene šablone. Kao takvi, odmah su bili prezreni od strane konzervativne folk kritike, ali su zato privukli ogromnu pažnju liberalnijih poznavalaca, zapravo svih poštovalaca folk muzike koji su smatrali da je potrebna «sveža krv» da bi se ostarelo telo engleskog folka bolje osećalo.
Umnogome im je pomogao i Billy Childish (Milkshakes, Mighty Caesars, Headcoats, Buff Medways). Geniju njihovog zemljaka nije promakao strahovit potencijal Singing Loins i od samog starta verovao je da su oni prosto «odabrani» da engleskom folku vrate stari sjaj na jedan potpuno neuobičajen način – pišući nove, svoje pesme i izvodeći ih tehnički prosečno, ali sa strahovitim emotivnim pražnjenjem. Akustična gitara, bendžo, mandolina i štap sa zvončićima kojim Broderick drži ritam stvaraju jednostavnu zvučnu sliku, obezbeđujući pozadinu vrsnim Broderickovim stihovima otpevanim «iz dubine duše». U «kućnom studiju» Billyja Childisha snimaju svoja prva 2 albuma uz svesrdnu podršku samog vlasnika, ali i ostale poznate ekipe iz Childishovog okruženja kao što su Bruce Brand, Kyra Rubella i Holly Golightly. Singing Loins, podržani od strane najvećeg genija garage punk-a danas, dobijaju visoke kritike, kako za albume, tako i za živo izvođenje svojih pesama. Zanimljivo je da su zbog antitradicionalizma i neskrivenog oslanjanja na eruptivne Broderickove vokalne deonice postali miljenici najpre punk, a potom i sve druge publike. Otuda su markirani kao folk-punk bend, baš kao nekada ranije i, po mnogo čemu srodni im, The Pogues. Upravo sličnost sa The Pogues čini da se glas o Singing Loins čuje dalje od Medwaya, čak van Ostrva i ovaj akustičarski duet odlazi na nekoliko turneja pre nego što će da prestane sa radom u drugoj polovini 90-tih.
2004. na nagovor pomenute ekipe koja ih je u startu podržala (Childish, Golightly, Rubella) Singing Loins odlučuju da se opet aktiviraju i snimaju najpre kompilacijski dvostruki LP i CD «Complete and utter» kao i sjajan povratnički album «Songs to hear before you die». Sada ih je trojica u grupi (novi instrument je akordijan!!), a same pesme su nešto kompleksnije i kvalitetnije snimljene, no to nije oduzelo ni trunku od prepoznatljive im emocije. Broderickova izvedba uverljivo mami suzu na jednako vešt način kao što slušaočevo lice zari osmehom, a to je karta jača od svih ostalih u špilu.
«The drowned man resuscitator», naredni je album iz 2007. i možda njihov najveći komercijalni uspeh do sada obzirom da im je doneo visoke ocene u muzičkoj štampi. Znatno «umiveniji» od ranijih izdanja i unekoliko sporiji prodrmao je uspavanu folk scenu i skrenuo ozbiljniju pažnju.
Sledeća ploča, «The Unravelling England» (2009, Damaged Goods) donosi i dve novine. Najpre, znatno prljaviji, pankerski zvuk i četvrtog člana benda Johna Forrestera na kontrabasu.
Krajem januara ove godine, kao i obično za Damaged Goods, izlazi novi album – «Stuff» koji je u uobičajenim najavama što prethode samom izdanju već markiran kao njihovo najozbiljnije delo u dvadesetogodišnjoj karijeri.
Početkom februara dolaze na kraću turneju po Srbiji da pred ovdašnjom publikom potvrde zašto su najbolji engleski raw-folk i punk-folk (kako god vam je drago) bend poslednjih nekoliko decenija.
Karte za beogradski koncert mogu da se kupe u kafeu Šikarica (skadarska 22) i Pinball Wizard Records prodavnici (TC Eurocentar, makedonska 30, lokal 15, tel: 011/3348-664) po pretprodajnoj ceni od 800 din.

Official
MySpace
Singing Loins @ Damaged Goods

YouTube:

Poster:
sloi

Andre Williams & The Goldstars (Chicago, IL, U.S.A.)

Petak, 7. januar – Novi Sad @CK13
Subota, 8. januar – Beograd @ Gun Club
Nedelja, 9. januar – Mećavnik @ Kustendorf


“U poređenju sa Andreom Williamsom Little Richard zvuči kao Pat Boone” – Lux Interior (The CRAMPS)

Andre Williams je ’56. imao prvi hit na američkoj R’n’B top ten listi – “Bacon Fat”. Sledili su: “Greasy Chicken”, “Humpin, Bumpin’ & Thumpin’” (pre desetak godina “pozajmljena” od Fat Boy Slima!!), “Rib Tips”, “Pass The Biscuits”, “Jail Bait”…
’61. počinje da radi za MOTOWN RECORDS i Berryja Gordyja, najpre kao producent (Marvin Gaye, Mary Wells, Contours, Stevie Wonder…), ali je tokom narednog perioda više puta gubio, a potom dobijao posao kod iste etikete što kao producent, što kao A&R agent.
’63. je napisao “Shake A Tail Feather” veliki hit za Five Du-Tones (vidi filmove “Hair Spray” i “Blues Brothers”!!).
U drugoj polovini 60-tih zauvek napušta MOTOWN i kreće da radi kao producent/izvođač za CHESS RECORDS.
Samo par godina kasnije, početkom sledeće decenije, započinje po sebe pogubnu saradnju sa Ikeom Turnerom. Ike ga uvodi u svet kokaina iz kojeg se Andre posle nekoliko godina izvlači, ali posledice su takve da završava proseći na mostovima Čikaga sve do kasnih 80-tih!!
U modernoj rokenrol istoriji na Andrea ukazuju najpre The Cramps obradivši “Jailbait” i svrstavši čak 2 njegova R’n’B hita na legendarnoj “Born Bad” kompilacijskoj seriji. No ni to nije bilo dovoljno da se ruinirani kralj lascivnog R’n’B/soul/funka vrati u centar pažnje muzičke javnosti.
Tek u drugoj polovini 90-tih, uz veliku pomoć svojih fanova Jona Spencera i 2/3 The Gories (Dan Kroha i Mick Collins) Andre se vraća u studio. 1998. sa dvojcem iz The Gories u Detroitu snima svoj definitivni comeback album – “Silky” objavljen iste godine za IN THE RED RECORDS. Sudbina se još jednom smeši ovom crnom šefu ciganske duše i Andre postaje heroj nove garažne generacije. Već na sledećem albumu (“The Black Godfather” 1999, IN THE RED RECORDS) prate ga Jon Spencer Blues Explosion, The Dirtbombs, Cheater Slicks, Countdowns i Compulsive Gamblers. Mr. Rhythm se nakon dve decenije plaćanja danka poigravanju sa drogama i neprestanim alkoholizmom vraća u ulozi predvodnika moderne garažne produkcije. I dok je u ranoj fazi svoje karijere imao probleme zbog svojih produkcijskih egzibicija i bio markiran kao problematičan autor zbog otvorenih aluzija na tabu teme (seks, droge, alkohol…), Andre Williams upravo na te dve karte gradi svoj povratak u svet muzike.
Jon Spencer ga uzima za izvršnog pruducenta “Acme”, a Andrea i Spenecerove Blues Explosion možete čuti i na “Acme Plus” u numeri “Lap Dance”. Potom Mr. Rhythm nekoliko puta obilazi Evropu i Ameriku (jednom i Australiju) na zajedničkim turnejama sa Jon Spencer Blues Explosion, Countdowns, Cheater Slicks, Beasts Of Bourbon…
U junu 2001. za NORTON RECORDS objavljuje album “Bait & Switch”. Sama činjenica da se na ploči kao gosti pojavljuju Ronnie Spector (Ronettes) i Rudy Ray Moore, njegovi ispisnici, potvrda je Andreovom neprestanom radu u prethodnih 5 godina. Ovaj put produkcija je osetno hi-fi, a njegov prepoznatljivi raw sexual R’n’B/soul stil vešto je upakovan i pitak čak i onima kojima su “Silky” i “The Black Godfather” zazvučali suviše sirovo.

Dve godine, nakon uspešne evropske turneje sa GREEN HORNET, opet za NORTON RECORDS, pojavljuje se live album “Holland Shuffle”.
Potom, 2006, za PRAVDA RECORDS izlazi “Aphrodisiac” na kojem ga prate sjajni DIPLOMATS OF SOLID SOUND. Andre je i dalje opsednut seksom, koji je i ovde tema broj 1. Zvuk je znatno više soul nego na poslednjih nekoliko ploča, samim tim i album je pitkiji i može da komunicira sa publikom koja ne ljubi garažna gitarska krljanja, prisutna na albumima za IN THE RED RECORDS.
2008. je godina još jedne pozitivne prekretnice u životu velikog umetnika. Sa THE NEW ORLEANS HELLHOUNDS snima “Can You Deal With It”, pojavljuje se i dokumentarni film “Agile Mobile & Hostile – A Year with Andre Williams”. Ipak, najvažnije od svega je da se konačno uspešno leči od alkoholizma. Ova promena pomaže da u poodmakloj starosti izgleda bolje nego pre 10-ak godina, da su mu živi nastupi besprekorni, te da uprkos godinama biva dovoljno svež i raspoložen da održi pregršt koncerata u SAD i Evropi.

Početkom 2010. godine Andre Williams objavljuje svoj prvi roman – “Sweets”, a samo par meseci potom i novi album “That’s All I Need” za BLOODSHOT RECORDS.
Neuništivi sin R’n’B/soul-a, otac funka, deda garage rocka i pradeda rapa, svira četvrti put u Beogradu, tek nešto više od 2 meseca po prethodnom nastupu!!
Koncert je planiran za subotu, 8. januar od 22:00 u nedavno otvorenom rokenrol prostoru GUN CLUB (Miloša Pocerca 10).

Karte su u pretprodaji u jedinoj prodavnici vinila u gradu – Pinball Wizard Records (TC “Eurocentar”, makedonska 30, local 15, rezervacije na tel: 011/3348-664) po ceni od 1000 din i u kafeu Šikarica (Skadarska 22) već od subote, 11. decembra. Inače, ovo će da bude i prva kraća srpska turneja za Andrea Williamsa i njegov bend budući da u nedelju, 9. januara nastupaju i na Mećavniku u okviru Kustendorf festivala 2011.

Wikipedia
MySpace
Andre Williams @ Pravda Music
Andre Williams @ Bloodshot Records
Andre Williams @ In The Red Records
A Year With Andre Williams
Andre Williams @ Snag Films
LIVE AT THE DETROIT CONCERT OF COLORS
JULY 17, 2010

YouTube:

beograd @ gun club:

kustendorf:

The Fuzztones (New, York, NY, U.S.A.)

Utorak, 9. novembar – Beograd @ Gun Club 22:00
Gosti: Rough Blue

The Fuzztones su jedno od prvih imena koje u rokenrol svetu padaju na pamet kada se pomene garažni rok. Ne samo zato što bend postoji 30 godina, što su u vreme Ramones i sličnih pank grupa krenuli sa žanrom baziranim na zaboravljenim bendovima iz 60-tih (The Sonics, The Seeds, 13th Floor Elevators) koji će se upravo zbog njih uskoro omasoviti i postati jedan od važnijih sredinom 80-tih, potom razviti u više podžanrova i kod nekih bendova rezultirati ogromnim komercijalnim uspehom (The Hives, White Stripes, The Horrors), već i zato što su karakteristišnim imidžom od glave do pete praktično uneli (novu) modu u svet muzike.
Počeli su 1980. u Njujorku i bili redovni na binama CBGB-ja i Mudd kluba. Upotrebom gitarske pedale fuzzbox (korišćena kod gotovo svih psihodeličnih grupa druge polovine 60-tih) reafirmisali su zaboravljeni žestoki zvuk koji su nazvali grunge i 1984. dobili nadimak “the gurus of garage grunge”. Ovakav zvuk gitare, obavezne orgulje u bendu i nezaobilazni retro imidž “pozajmljen” od šampiona ovog pravca i njihovih uzora, doveden do besprekornosti ogrlicama od ljudskih kostiju, istovremeno zastrašujuć i seksi, te divlji, bučni koncerti, učiniće da bend skrene pažnju publike, muzičke kritike i velikog broja kolega iz posla. Ubrzo SAD preplavljuju novi bendovi tvoreći garage rock revival, a zaboravljene singlice i albumi rodonačelnika žanra dve decenije ranije dostižu visoke cene kod pasioniranih kolekcionara što će uvek spremne diskografske kuće navesti da ponovo objavljuju iste videvši dobru priliku za profit.
Rudi Protrudi, gitarista, pevač i lider The Fuzztones negde u isto vreme sa objavljivanjem prvog singla “Bad News Travels Fast” (1984., Midnight Records) u nekom malom njujorkškom baru pronalazi tada potpuno zaboravljenog Screamin’ Jay Hawkinsa. Sa njim stupa u kontakt po nastupu i vrlo brzo uspeva da ga nagovori da sviraju nekoliko koncerata zajedno, a jedan od tih je i zabeležen na njihovom izdanju za Midnight Records. Zahvaljujući toj saradnji Screamin’ Jay Hawkinsova karijera kreće uzlaznom putanjom.
1985. snimaju prvi album “Lysergic Emanations”, ali i odlaze na presudnu tromesečnu turneju po Evropi sa The Damned. Ta turneja donosi im ogroman broj sledbenika (jedan od najpoznatijih, a bitan za dalju karijeru je i pevač The Cult – Ian Astbury), ali i evropskim ljubiteljima rokenrola “novi” žanr – garage psych punk revival. Grupa sklapa ugovor sa novom izdavačkom kućom Music Maniac Records u Nemačkoj koja će reizdati prvenac, ali i objaviti par sledećih ploča.
Nekoliko godina potom, u kraćim pauzama konstantnih turneja po Evropi i SAD, zahvaljujući Ianu Astburyju The Fuzztones postaju prvi garage punk sastav sa ugovorom za veliku diskografsku kompaniju i snimaju album “In Heat” za Beggards Banquet Records u Engleskoj. Ploču producira legendarni Shel Talmy poznat po radu tokom 60-tih sa The Who i The Kinks. Nakon toga The Fuzztones su etablirano ime kao i predvodnici reanimiranog žanra – garažnog roka.
U tridesetogodišnjoj karijeri objavili su 15 albuma i ukupno preko 70 izdanja, svirali na svim važnim festivalima u svetu, svirali uzduž i popreko planete Zemlje, članci o njima objavljeni su u brdu fanzina kao i u uticajnim magazinima (NME, Sounds, Melody Maker, Rockerilla, Hit Parade, US, Rolling Stone), bili u društvu headlinera čuvenog Little Steven Underground Garage festivala 2004. pored takvih imena kao što su The Strokes, New York Dolls, Iggy & The Stooges, Bo Diddley, Nancy Sinatra, The Pretty Things, snimili pregršt spotova i, a to bi trebalo da bude najbitnije, ostali potpuno verni svom žanru kao i vizuelnom imidžu koji uključuje obavezne vox phantom gitare, kožne pantalone, crne rolke, bitl čizmice i ogrlice od životinjskih, ali i ljudskih kostiju.
Biti tvrdoglavo odan davno zacrtanim ciljevima formula je kojom retki koji uspeju da ostanu uporni zaslužuju sam vrh u poslu kojim se bave. The Fuzztones su odavno to napravili. Sada ubiru plodove svojih uverenja. Više nego zasluženo.
Prvi ikada beogradski koncert održaće se u utorak, 9. novembra u novootvorenom rokenrol prostoru Gun Club (Miloša Pocerca 10) od 22:00.
Karte su u pretprodaji u prodavnici ploča Pinball Wizard Records (TC Eurocentar, makedonska 30, lokal 15) po ceni od 800 din. Na dan koncerta, na ulazu u klub – 1000 din.

MySpace
Official
Wikipedia
Facebook
Rough Blue @ MySpace

YouTube:

Poster:
fp

Zelite email obavestenja o buducim koncertima?