Scott H. Biram (Austin, TX, U.S.A.)

Subota, 11. maj – Ebensee @ Kino Ebensee
Nedelja, 12. maj – Ilirska Bistrica @ MKNŽ
Utorak, 14. maj – Beograd @ Elektropionir
Sreda, 15. maj – Zagreb @ VIB

U poslednjih par decenija pojavio se impozantan broj ’one-man band’ izvođača. Čak i par ’one-woman band’ varijanti. Svakako nije jednostavna stvar da se na ovaj način pišu, a još teže da se izvode pesme. Naročito uživo. Da ne govorimo o tome kako nema basiste, ritam gitariste, bubnjara, kamoli klavijaturiste koji može da pokrije neku grešku. S druge strane autor je oslonjen na samog sebe i ni na koji način ne zavisi od drugih članova benda.

Bazični i jednostavni miks više žanrova (Delta Blues, Hillbilly, Country Blues) nabijeni punk, ali i heavy metal energijom i glasnoćom, te krunisani Biramovim režećim blood spitting glasom do te mere su prepoznatljivi i karakteristični da je nemoguće pomešati ga sa bilo kojim iz one-man band branše. Poluakustični Gibson iz ’59, set pedala, distorzirani mikrofon i drvena ploča po kojoj nervozno gazi stopalom držeći ritam je sve što se sa njim pojavljuje na bini, ali mu to ne smeta da bude bučniji od većine glasnih grupa danas.

Kako sam kaže: “My music is the bastard child of Punk, Blues, Country, Hillbilly, Bluegrass, Chain Gang, Metal, and Classic Rock.”

Scott H. Biram je uporan, nadrkan i svojeglav. Teksašanin koji ne zazire da se pojavi posle Krisa Kristoffersona na SXSW festivalu i pre nego što će da započne set zaurla u mikrofon: „Kažu da je ovo bio nastup posle kojeg je teško svirati… Ne, drkadžije! Ovo će da bude nastup posle kojeg je teško svirati!“.

2003. imao je tešku saobraćajnu nesreću, čeoni sudar autom sa kamionom pri brzini od 120km/h – obe noge polomljene, prelom ruke i stopala. Svejedno, oko mesec dana posle Scott H. Biram se pojavio na bini i razbucao!

Petu ploču koju je objavio za svoju etiketu – „The Dirty Old One Man Band“ – čikaški Bloodshot Records reizdaje 2005. i potpisuje ugovor sa umetnikom. Već od tada Biram svira preko 200 koncerata godišnje. Osim SAD najviše turneja ima u Evropi i Velikoj Britaniji. Samo od 2005. do 2011. čak 14 puta.

Scott H. Biram postaje jedan od zaštitnih zankova etikete. Uz Barrence Whitfield & The Savages, Daddy Long Legs i The Sadies. Izdaje 5 albuma i jedan kompijacijski od 2009. do 2020, a 29. marta Bloodshot Records će objaviti i novu ploču „The One & Only Scott H. Biram“, sedmu po redu u saradnji sa ovim izdavačem, a trinaestu u njegovoj karijeri.

Scott H. Biram iza sebe ima dvocifreni broj albuma, brdo singlova/EP-ja, nekoliko pojavljivanja u dokumentarnim filmovima o današnjoj američkoj rokenrol sceni. Obišao je više od pola planete svirajući svoj doživljaj muzike koju su pravili Lead Belly, Merle Haggard i Motorhead. N-ta evropska turneja otpočinje 3. maja, a u utorak, 14. nastupiće u Beogradu. Koncert će se održati u Elektropioniru s početkom od 20:30.

Ulaznice su u pretprodaji @ Pub Brod i Dnevni Chillton po ceni od 1500 din. Na dan koncerta 2000 din.

https://www.scotthbiram.com/

https://en.wikipedia.org/wiki/Scott_H._Biram

https://www.bloodshot-records.com/scott-biram

Guadalupe Plata (Úbeda, Spain)

Utorak, 2. april – Skoplje @ Public Room
Sreda, 3. april – Beograd @ Elektropionir / Anti-Shop | 20:30
Četvrtak, 4. april – Niš @ Feedback
Petak, 5. april – Sofia @ Singles
Subota, 6. april – Veliko Trnovo @ TAM
Nedelja, 7. april – Plovdiv @ Bee Bop Cafe
Ponedeljak, 8. april – Smederevska Palanka @ Punk Rock Cafe
Utorak, 9. april – Novi Sad @ Dom kulture
Sreda, 10. april – Zagreb @ Močvara

Andaluzijski trio Guadalupe Plata objavljuje i nastupa poslednjih petnaestak godina. Snimili su 6 albuma, pregršt singlova, a pre tri godine izdali su i LP sa Mikeom Edisonom, garažnom legendom iz 80-tih (nekada bubnjar The Raunch Hands, a danas rokenrol publicista).

Iskusnom uhu dovoljno je par slušanja da prepozna karakterističan zvuk benda. Iako iz njihovih pesama pršte uticaji koji idu od lokalnog flamenko nasleđa, preko blues legendi kao što su Hound Dog Taylor, John Lee Hooker i Skip James, te Rya Coodera, Marca Ribota, Captaina Beefhearta, špageti vesterna pa do The Gun Club, sam zvuk Guadalupe Plata je svež, nov i krajnje autentičan. Suptilan, delikatan i magičan, a istovremeno zastrašujuć. Kao neki od snova kojih se ujutro setite i pokušavate da ih dešifrujete ili zapamtite. Gitara Pedra De Diosa peva i ispušta ostale grlene, ali i onostrane glasove i zvuke. On je Paco De Lucia sa električnom gitarom. Njegove psihotične gitarske teme prati i naglašava Carlos Jimena, bubnjar džezerskih kvaliteta i Ginger Baker udarca. Njih dvojica su virtuozi na svojim instrumentima koji se predugo poznaju i sviraju, a uigranost uživo im je u ravni neprežaljene braće Wright iz NoMeansNo. Zato su koncerti koje priređuju rokenrol događaji sezone. Sigurno su mnogi već čuli priču o iznenadnom pojavljivanju Jona Spencera na njihovom prvom koncertu u Beogradu prošlog Uskrsa. Tako bi trebalo da bude i u sredu, 3. aprila u Elektropioniru od 20:30. Ulaznice su u pretprodaji @ Pub Brod i Dnevni Chillton po sledećim etapama: do 31. marta 1500 din, od 1. aprila 2000 din i na dan koncerta 2500 din.

https://guadalupeplata.bandcamp.com/

https://www.instagram.com/guadalupe_plata/

https://www.fathipster.net/sh/recenzije/2021/05/23/mike-edison-and-guadalupe-plata-devil-cant-do-you-no-harm-2021

Poster:

Video:

El Perro (Parker Griggs of Radio Moscow)

Utorak, 5. mart – Ilirska Bistrica @ MKNŽ
Sreda, 6. mart – Beograd @ Elektropionir/Anti-Shop | 20:00
Četvrtak, 7. mart – Zagreb @ Hard Place

El Perro je novi bend koji predvodi gitarista, pevač, kantautor i producent Parker Griggs iz Radio Moscow. Zvučna slika grupe sadrži elemente koje će ljubitelji Radio Moscow prepoznati, ali ovo je rok muzika sa novim, svežim pristupom i osećajem. Debi album „Hair Of El Perro“za polaznu tačku uzima teški psihodelični rok, da bi se potom zaglavio na sinkopiranijoj teritoriji, začinjavajući svoj zvuk latino ritmovima i nagoveštajima gruva u Funkadelic stilu. Moglo bi se reći da El Perro svira psihodelični fank rok i to bi možda bila i najpreciznija žanrovska odrednica.

Pre dve godine objavili su prvenac koji je Parker kompletno snimio sâm, odsviravši svaki ton na svakom instrumentu zabeleženom na ploči, baš kao što je učinio sa prvim Radio Moscow albumom davne 2007. Izdavač je Alive Records poznat po dobrom ukusu kad je garažni bluz u pitanju s obzirom na to da su neka od imena na etiketi sam vrh žanra. Od apsolutnih prvaka sveta u ovoj kategoriji Black Diamond Heavies, James Leg, Left Lane Cruiser i Radio Moscow, preko crnih legendi delta bluza (T-Model Ford) i soula (Swamp Dogg), te superkomercijalnih Black Keys.

El Perro su prošlog maja održali odličan koncert u Beogradu, a vraćaju se da potvrde svoj kvalitet u sredu, 6. marta u Elektropioniru. Ulaznice su u pretprodaji @ Pub Brod i Čumić Chillton po  ceni od 1500 dinara do kraja februara. Od 1. marta 2000 din i na dan koncerta 2500 din.

https://elperrotheband.bandcamp.com/album/hair-of

https://www.facebook.com/elperrotheband/

https://www.instagram.com/elperrotheband/

https://www.psychedelicbabymag.com/2019/10/el-perro-interview.html

https://first-avenue.com/performer/el-perro/

Poster:

hackedepicciotto (Berlin, Germany)

Subota, 16. mart – Beograd @ Elektropionir / Anti-Shop | 21:00
Nedelja, 17. mart – Sofia @ Singles

Hackedepicciotto su Aleksander Hake i Danijela de Pičoto. Hake je basista i član originalne postave Einstürzende Neubauten. Danijela de Pičoto je suosnivačica berlinske Love parade, saradnica na projektu elektronske muzike Ocean Club & Monika Werkstatt sa Gudrun Gut, nekadašnja članica kultnog sastava Crime & The City Solution, kao i benda Space Cowboys.

Hackedepicciotto se žanrovski kreću među dronovima, u indastrijalu i eksperimentalnoj muzici koja ide od meditativnih vokalnih harmonija i zvučnih pejzaža do snažnih ritmova i meteorski živih simfonija, a rezultat je savršena smeša zvuka OM, Suicide, Dead Can Dance, Low i Arvo Pärt. Lista zajedničkih saradnika je poduža, a neka od imena sa kojima su radili jesu: Mik Harvi, Lustmord, Erik Hubel iz Glenn Branca Ensemble, The Tiger Lillies, Kid Kongo, Džuli Kruz i drugi.

Ovaj par je izdao 6 albuma, a poslednja dva, „The Silver Threshold“ i „Keepsakes“ objavljuje MUTE. „Keepsakes“(iz jula 2023) je zbirka pesama srednjeg tempa koja obuhvata njihov dron stil, ali i nove primese jakih džez bitova, a zasniva se na ličnim doživljajima i uspomenama.

„Ovaj novi album veoma je poseban za nas. Obično govorimo o univerzalnim temama, ali smo ovoga puta izuzetno lični. Album je nastao iz zahvalnosti i svaka pesma je posvećena nekom od prijatelja koji su nam važni, a većinom su muzičari.

„Tema prijateljstva provejava kroz čitavu produkciju jer smo svakog saradnika izabrali zbog toga što nam mnogo znači: Viktor Van Vugt je uradio miks, David Hohbaum oslikao omot, a Manolo Luki je dizajnirao grafiku.

Svaki detalj albuma, uključujući i to što ga je izdao MUTE, govori o tome koliko smo zahvalni što su ovi ljudi deo naših života.

„Iako nam je prijateljstvo glavna tema, na zvuk naših albuma  i opšti utisak koji ostavljaju značajno utiče ambijent u kojem snimamo. Ovoga puta, ključan je bio Auditorijum Novečento u Napulju: to je jedan od prvih studija u Evropi u kom su Enriko Karuzo i svi veliki napuljski umetnici snimali dok su ploče bile još u povoju. Nalazi se u ogromnom prostoru sa predivnom akustikom u kojoj može da se snimi i do 17 muzičara odjednom. Mi smo se bacili na dugačak niz instrumenata koji tamo postoje i iskoristili smo svašta: od duvačkih instrumenata do koncertnog klavira i od zvona do čeleste koja je pripadala maestru Enju Morikoneu. Bilo je izuzetno, ali izuzetno inspirativno.

Svoj izbor instrumenata nismo širili u naletu ushićenja, već u želji da prikažemo devet različitih osoba kojima smo posvetili te pesme. Morali smo da rastegnemo i raširimo zvučnu paletu, tako da možemo da čujemo kako i nežni klavir, i bogati duvački instrumenti i zvona odjekuju na ploči, pored našeg standardnog zvuka koji čine prožimajuće žice, udari basova, atmosferični dronovi, povremeni bubnjevi i sanjivi tonovi Morikoneove čeleste.

Uskoro izlaze novi spotovi i počinjemo da vežbamo nove pesme koje dodajemo na repertoar mnogobrojnih koncerata koji nam predstoje i nadamo se daćete uživati u njima koliko i mi“. Hackedepicciotto nastupaju u Elektropioniru u subotu, 16. marta od 21:00. Ulaznice su u pretprodaji @ Pub Brod i Čumić Chillton po  ceni od 1800 dinara do kraja febuara. Od 1. marta – 2500 din i na dan koncerta 3000 din.

https://www.hackedepicciotto.de/

https://hackedepicciotto.bandcamp.com/

https://www.instagram.com/hackedepicciotto/

https://mute.com/artists/hackedepicciotto

Video:

Poster:

SUPERSUCKERS

Utorak, 19. mart – Zagreb @ Hard Place
Sreda, 20. mart – Beograd @ KC Grad | 21:00
Četvrtak, 21. mart – Thessaloniki @ Mylos Club
Petak, 22. mart – Athens @ Kyttaro
Subota, 23 mart – Volos @ Cafe Santan
Nedelja, 24. mart – Plovdiv @ Bee Bop Cafe
Ponedeljak, 25. mart – Sofia @ Singles

Supersuckers su u Sijetl došli iz Arizone krajem 80-tih i posle nekoliko singlova za opskurne izdavače snimaju prvi album, “The Songs All Sound The Same” za Empty Records. Zapravo, radi se o kompilaciji pomenutih singlova.

Neprestano se dokazujući u Meki rokenrola čestim živim nastupima, bend skreće pažnju šefova Sub Popa, te posle još jednog od zapaženih koncerata i pada dogovor o snimanju prvog regularnog albuma, “The Smoke Of Hell” (Sub Pop, 1992). Očito su Bruce Pavitt i Jonathan Poneman hteli da osveže ponudu svoje etikete bendom koji se prilično razlikovao od dugokosih grungera, budući da su u to vreme Supersuckers slovili za jedan od najperspektivnijih punk-rock bendova Amerike. Četiri kauboja iz Arizone bili su sveža krv, potrebna žanrovski već profilisanom izdavaču, a sam bend je uspeo da dopre do većeg broja obožavalaca van Sijetla preko ozbiljne distribucije za jednu nezavisnu kuću. Već tada, u ranoj fazi svoje karijere, Eddie Spaghetti (basista, vokal i frontmen) i društvo fokusiraju se na što češće žive nastupe širom Amerike. Posle više od godinu dana skoro neprestanih turneja, Supersuckers su ponovo u studiju i snimaju svoje prvo remek-delo – “La Mano Cornuda” (Sub Pop, 1994), ploču kojom dominiraju hitovi poput “Creepy Jackalope Eye”, “On The Couch”, “Sugie” i “She’s My Bitch”. Glasni i istovremeno melodični punk-rock sve više biva začinjen hard i heavy šablonima, a koncertna poza sa gitarama visoko podignutim u vis i obaveznim pesnicama stisnutim u “la mano cornuda” (rogata šaka, pesnica sa ispruženim kažiprstom i malićem) neizostavni momenti Supersuckers nastupa. Zbog toga se vernim fanovima sve više priključuje i heavy metal publika.

Sledeće godine jedan od gitaroša, Ronthrose Heathman, odlazi na lečenje od zavisnosti, a na njegovo mesto upada legendarni vođa Didjits (Touch & Go Records) – Rick Sims. U ovoj postavi bend snima album “The Sacrilicious Sounds Of The Supersuckers” (Sub Pop, 1995), a u produkciji gitariste Butthole Surfers, Paula Learyja. Svakako najzrelije izdanje do tog momenta i ploča koja pršti od zaraznih rock rifova, sjajnih gitarskih dijaloga i egzibicija, posveta rock herojima, ali i sve većom zainteresovanošću benda za nasleđe country muzike (u “Born With A Tail” i “My Victim” samo u naznakama, ali već na poslednjoj “Don’t Go Blue” biće jasno da kaubojski šeširi i čizme na promo fotkama nisu puko koketiranje, već smernice za dalju karijeru).

Već naredni album, “Must’ve Been High” (Sub Pop, 1997), uz povratak Rona Heathmana sa uspešnog lečenja, predstavlja Supersuckers doprinos modernom country zvuku, a u prilog tome koliko su dobri u žanru govori i podatak da se na albumu kao gost pojavljuje Willie Nelson, svakako najveća živa country legenda. Ne treba zaboraviti ni sjajan duet Eddieja Spaghettija sa Kelly Deal (Breeders) u “Hungover Together”. Takođe, gotovo istovremeno snimaju i EP sa Steveom Earleom, u to vreme jednim od najvećih talenata country & western muzike, a legenda kaže da ga je saradnja sa ovim momcima spasila bezizlazne heroinske zavisnosti. Uspeh koji je usledio dovodi ih do ugovora sa Interscope Records, ali album koji im je obećan nikada ne izlazi za ovaj major label i Supersuckers se par godina povlače po sudovima sa advokatima Interscopa, da bi po dobijanju parnice oko autorskih prava na svoje pesme objavili narednu ploču – “The Evil Powers Of Rock’n’Roll” (Koch International, 1999), još jedno rock remek-delo bez country upliva. Iste godine Sub Pop objavljuje sjajnu kompilaciju “How The Supersuckers Became The Greatest Rock And Roll Band In The World”.

Sledeće godine snimaju 2 pesme (jedna sa Eddiejem Vederom, pevačem Pearl Jam) za kompilaciju “Free The West Memphis 3”, a 2001. objavljuju split album sa Electric Frankenstein.

Tokom 2002. pokreću sopstvenu izdavačku kuću, Mid-Fi Recordings. Prvenac je živi country biser “Must’ve Been Live” koji se isto može naći preko Sub Popa. Teško da je iko u poslednjih par decenija uspeo da napravi ovako energičan živi album, a tako jasno žanrovski omeđen unutar country i western muzike.

Novi studijski, ponovo hard-rock/punk-rock LP – “Motherfuckers Be Trippin” izdaju 2003, a na kom je jasno da ako ste vešti i talentovani ne postoje granice među žanrovima. Nabrijane gitare, Eddiejev raspukli vokal i melodično pevanje, solaže, rifovi i masna zvučna slika kreću se hard i heavy rock putanjom sa istom lakoćom kao i country-punk stazom. Iskustvo starije od deceniju i po, neprestane provere uživo od SAD, preko Evrope, do Japana i Australije i nazad, podiže ih na pijedastal jednog od najžešćih i najboljih rokenrol bendova koji sa istom lakoćom šiba hard/heavy/punk rifove i honky-tonk country poskočice i balade. Možda postoji još koji bend koji je dobar u tome, ali je sigurno da nijedan to ne ume kao što umeju Supersuckers. Vreme je i za prvi DVD dokument. 2004. objavljuju “Live At Anaheim”, video zapis sa koncerta na kojem se jasno vidi da Supersuckers publiku čine fanovi heavy metala/hard-rocka ravnopravno sa fanovima garage-punka i punk-rocka, ali i oni čija su srca zakopana u Nešvilu i country i western muzici. Sledi još par živih albuma, što u country, što u rock varijanti, a 2005. objavljuju kompilaciju pesama koje se nisu našle na regularnim dugosvirajućim izdanjima (mahom singlovi) – “Devil’s Food”. Za ljubitelje mainstream zvuka, a pomalo neočekivano za punkere i metalce, tu se našla i obrada globalnog hita Outkast – “Hey Ya!” (inače, hidden track na DVD-u!).

Krajem 2008. objavili su studijski album „Get It Together!“ koji nije doneo nikakva iznenađenja u muzičkom izrazu, ali to je i štos kod velikih rokenrol bendova – da sviraju, takoreći, jednu istu pesmu, sa tri akorda, ritmom i stavom, a da ne ugnjave.

Samo par godina potom Eddie Spaghetti započinje višegodišnju borbu sa rakom koja završava pobedom 2014. kada izlazi „Get The Hell“ za Acetate Records. Sledeće godine za istog izdavača izlazi „Holdin’ The Bag“ i Supersuckers se vraćaju koncertima. Najpre u Americi, a od 2017. mogli smo ih videti i uživo ponovo i u Evropi.

Slede albumi “Suck It” (2018. Steamhammer Records) i “Play Thar Rock’n’Roll” (2020. Reptilian Records), oba klasici nove postave benda koja se svela na bazičnu rokenrol formula – trio: gitara, bas + bubnjevi.

Ove godine Supersuckers slave 36 godina postojanja i nema boljeg mesta od rokenrol kluba za takvu vrstu proslave.

Beogradski koncert održaće se u sredu, 20. marta u KC Gradu s početkom od 21:00. Spremite se za nenadjebiv rock’n’roll koncert i obucite čist donji veš jer će ga ovi momci s pola snage istresti iz pantalona.

Gosti na prolećnoj evropskoj turneji su visokooktanski kantri-rok duo Volk iz Nešvila.

Ulaznice su u pretprodaji @ Pub Brod i Dnevni Chillton: do 31. januara 1500 din, od 1. februara 2000 i na dan koncerta 2500 dinara.

“If you don’t like the Supersuckers, you don’t like Rock-N-Roll.” –Lemmy Kilmister from Motorhead

“They played my birthday party. They rock!” –Eddie Vedder from Pearl Jam

“Supersuckers…I love the Supersuckers, our whole band loves you guys!” –Robin Zander from Cheap Trick

“The Supersuckers understand that great rock and great country are, at least on a spiritual level, exactly the same thing. Rock on, boys.” –Steve Earle

“The Supersuckers rock ferociously whenever they feel like it and what really matters is ending this sentence with an exclamation point!” –Little Steven Van Zandt, E Street Band, Little Steven’s Underground Garage

http://supersuckers.com/

https://en.wikipedia.org/wiki/Supersuckers

https://www.facebook.com/supersuckers

https://www.facebook.com/livevolk/

https://www.instagram.com/volk_band/

Poster:

Zelite email obavestenja o buducim koncertima?